Preko pakla do Jankovca
Uloge:
- Vrijeme radnje: lijepi ljetni vikend u kolovozu 2005. godine
- Likovi: ja (Josip), ona (Ivana)
- Bajk: Četrnajstica
Ako želiš biti prvi ne smiješ biti drugi!
Nakon gotovo 3 mjeseca muke i patnje sređivanja 34 godine starog motora koji je preko 15 godina proveo u kokošinjcu, posao je bio gotov, a ja sam postao ponosan vlasnik oldtimera. Naravno da takav pothvat ne može proći bez pehova, ali mene je baš zakačio jedan opaki. Naime, želio sam srediti motor do 02.07. jer se tada održavao susret oldtimera koji sam ja silno želio posjetiti. Kako to već ide po Murphyevom zakonu, magnet mi je razbio kajlu na radilici i zakrenuo se u petak dan prije susreta, tako da sam susret posjetio samo turistički da uslikam koji motor. Na kraju sam Četrnajsticu registrirao 15.7.2005. godine i u prva 2 tjedna prešao 1000km, te zaključio da sam obavio dobar posao sređivanja, te da se mogu otisnuti na duži put...
Dan prvi
Krenuli smo iz SPS u 7:00, subota, prvo do Slavonskog Broda na odličan kebab (ulica kraj bolnice, King Kebap, 15kn [kasnije su poskupili na 16kn, pizde!]. Definitivno se isplati probati, najbolji kebab koji sam probao, nakon toga ide jedan kebab iz Osijeka, pa onda kod onog šiptara iz Tkalče u ZGB.), nakon doručka ravno u Uradi Sam pokupovati nekog alata, onda via Bukovlje gdje sam isprobao rezonantni auspuh. Žali Bože truda, užasan zvuk i stvarno gadno izgleda na ovom oldtimeru, tako da sam odustao od toga. Nazad do Broda, pa preko granice do Bos. Broda najeo se jeftinog sladoleda, pa opet nazad. U Sibinju smo skrenuli za Požegu, u Požegi kupili večeru (salama, kruh i jogurt). U Veliku smo došli bilo je već 19:00, dakle prekasno za pentranje na Jankovac, pa sam se malo vozali okolo, razgledavali kamenolom... tražili smještaj. Smještaj smo našli; dvokrevetna soba+kupatilo 160kn u Velikoj, gazda neki dobar čovjek, ali popusta nema, kaže da bi dao popust kad bi ostajali više dana. Nije jeftino, ali da se preživjeti. Nakon toga opet malo u Požegu i nazad na spavanje. Prvi dan sam potrošio 6 litara goriva, što i nije loše s obzirom na kilometražu i činjenicu da je motor natovaren s 2 osobe ukupne kilaže 115kg, te još prtljage desetak kila + alat koji mi je Djed Mraz poklonio prilikom posjeta Uradi Sam.
Brdo prije Požege i veličanstveni skok
Bajk, jeah
Doručak u Trenkovu
Dvorac baruna Trenka
Kretanje na Jankovac
Dan drugi
Drugi dan prvo malo do Požege natočiti goriva, kupiti doručak (dimljena vratina+kruh+jogurt), obilazak dvora baruna Trenka (barem mi se čini da je to njegovo, jer se nalazi u selu Trenkovo), doručak u tom parku koji izgleda prelijepo, samo što je u poprilično zapuštenom stanju i park i sam dvorac, odjava sobe i gas na Jankovac. Ono što me iznenadilo je 15 km pravog jebenog makadama i poprilične uzbrdice. Pravo mučenje motora, uglavnom u drugoj brzini, ponekad u trećoj. Jedno stajanje za hlađenje motora, jer stvarno ga nisam htjeo preforsirati, a i trebalo je malo razgledati okoliš. Na Jankovcu smo bili oko 13:00, i nismo se dugo zadržavali gore, mala šetnjica, ručak (hrenovke+kruh+jogurt), obilazak grofovog groba, divljenje prekrasnim kristalno čistim jezerima, pa ponovno na, sad već poprilično ispaćenog, Tomosa. Odluka je pala da se ne vraćamo onim makadamom, nego se spustiti boljom cestom prema Slatini, pa preko Vofile:///home/josip/public_html/togs/josip/jankovac.phpćina kući. Ovoj odluci je kumovala činjenica da mi je Voćin drago mjesto, a tako-tako sam imao dovoljno goriva i nedovoljno pameti. Spuštanje niz brdo je bilo genijalno, zavoj za zavojem, nisam mogao vjerovati koliko se tomos može poleći bez da izletim iz zavoja, stvarno užitak (unatoč osmjehu na licu, duša mi je plakala, pogotovo nakom što me neki gromoglasni enduro pretekao, šmrtz :(( Razrušenim selima (koja izgledaju stvarno sablasno) smo došli do Voćina, i onda opako penjanje na brdo, asfalt, ali praktički beskonačna uzbrdica koja me više izmučila od uspona na Jankovac. Stajemo na odmor kod nekog izvora pokraj ceste 30km od Požege, srećemo par živopisnih ljudi, propovdjednika i njegovu ženu, odmorni i upaljenih guzica krećemo u nevjerojatan spust, stvarno sam uživao - lijepo vrijeme, odličan asfalt, pakleni zavoji i brzina nikad ispod 60km/h. Kad sam se dokopao Požege stvarno sam odmorio dušu, jer sam se praktički osjećao kao kod kuće, a i zbog činjenice da sam zaboravio ključeve od kutijica za alat, pa sam od alata imao sam kupljene gedore i ključeve. Povratak kući preko Cernika, ostavljam djevojku u Prvči (pokraj N. Gradiške) i gas kući u SPS.
Još malo pa Jankovac
Jezera na Jankovcu
Odlazak s Jankovca
Sablasna pošta
Ja i brdo
End of the road, my friend
Iznenađujuće, Tomos me nije niti jednom ostavio, čak nije trebalo niti
svjećicu mijenjati. Hvala mu, izgleda da se isplatilo sređivati taj 34
godine star motor. Kilometara sam prešao preko 300, stvarno nemam pojma
točno koliko, goriva je otišlo preko 10 litara, žuljeve na guzici, kao i
osmjeh s lica će biti teško maknuti.
Kasnije sam izračunao da je prevaljeno oko 350km, mješavine je otišlo oko 12 litara, sve odvoženo na NGK BR7HS svjećici, Sava gumama, INA gorivu i Valvoline ulju.
Odluka je pala, kad ponovno uhvatim vremena idem i na duži put, samo moram odabrati rutu gdje ima manje brda.
A ovdje možete vidjeti proces sređivanja motora koji me vozio na ovom putu.
